PROIZVODNJA VINA OD 2003.

Misija

Naša misija je omogućiti našim kupcima vrhunsku kvalitetu i vrijednost vina, zajedno sa nezaboravnim doživljajem topline, prijateljstva i zabave.

Vizija

Vodeći se tradicijom, iskustvom i znanjem te stalnim ulaganjem u kvalitetu, opremu i zajedništvo, spremni smo osvojiti nova tržišta, zadržati zadovoljnim stara te održati korak uvijek ispred drugih u vidu inovacija, novih proizvoda i ideja. 

O nama

Najbolje priče su osobne priče. Priče iz ljubavi ili pak osobne potrebe one su priče koje stvaraju dodanu vrijednost, daju ono što čini razliku. Upravo takva je i priča vinarije Trs.

Podrum u obiteljskoj kući Bošnjak

Podrum u obiteljsko kući Bošnjak

Dva prijatelja – Zlatko i Marijo, nezadovoljni plasmanom sirovine i ovisnosti o drugima kao proizvođači grozđa, odlučili su sami, od svog grožđa, proizvesti vino. S malo iskustva u proizvodnji vina, obojica vingradari, vođeni željom da svom plodu daju vrijednost krenuli su u zajedničku poslovnu avanturu ni ne sanjajući gdje će ih ona, sedamnaest godina kasnije, dovesti.

Na samom početku svatko je vino proizvodio  za sebe u kući obitelji Bošnjak. Početni kapacitet bio je 30000 litara vina.

Uvidjevši da zajednštvo ima puno svojih prednosti ujedinili su se 2003.

U tom period izgrađena  je obiteljska kuća i veći pripadajući podrum za proizvodnju, gdje su dva prijatelja odlučila ostati zajedno, otvoriti poljoprivrednu zadrugu i ući u zajedničku proizvodnju.

Berba grožda 2005.
Berba grožda 2005.

2007. godine osnovali su vinariju Trs i preselili kompletnu proizvodnju te povećali kapacitet na 80 000 litara. U tom trenutku obrađivali su 29 hektara vlastitih nasada.

Među sobom su podijeliti zadatke, svakome onaj koji mu više odgovara. Tako Marijo brine o vinogradima, a Zlatko o vinu. Dva prijatelja ostala su raditi zajedno i otvorila su poljoprivrednu zadrugu.

Zadruga je u to vrijeme činila 4 člana, Marija i Zlatka s njihovim suprugama, koji su ujedno bili i njeni osnivači.

Nakon nekog vremena i taj im je podrum postao premal stoga se 2009. godine odlučuju na kupnju nove lokacije za podrum. U želji da se izbjegne veliki kreditni rizik ulaze u suradnju sa gospodinom Ilijon Tokićem iz Sesveta kao ulagačem i strateškim partnerom. S njime dobivaju puno širi krug poznastava i tržišta.

Vinarija Trs od samog je početka priča o  prijateljstvu i uspješnosti, a tek onda i uspješna poduzetnička priča.

Podrum u obiteljskoj kući Faletar
Podrum u obiteljskoj kući Faletar

Korak po korak, zajedno, kao tri prijatelja, kao tri obitelji grade posao bez naglih skokova, a što je još važnije bez padova.

Ulaskom u EU, otvorile su nam se mnogobrojne mogućnosti apliciranja na EU fondove. Uz pomoć EU fondova vinarija Trs danas se može pohvaliti  novim podrumom, proširenjem kapaciteta i modernizacijom proizvodnje. Sve u cilju održive kvalitete vina s obzirom na veliko povećanje kapaciteta.

Trenutni kapacitet je 550 000l, a od toga je godišnja proizvodnja od 300 000 do 350 000l. Zadruga danas broji  16 članova koji u vlasništvu imaju  70 hektara vinograda od čega zadruga Trs obrađuje 60 hektara i zapošljava 14 ljudi.

Vinarija Trs više je od poduzetničke priče. Priča je to o uspješnosti jedne zadruge, ideje rada kroz zajedništvo, suradnju, manje ulaganje zajedničke proizvodnje te u konačnici zajednički izlazak na tržište i ostvarivanje želje.

Priča je to o prijateljima, o obiteljima, o njihovoj ljubavi prema zemlji, plodnom tlu kojem smo bogati, o plodovima koje zemlja može pružiti i vrhunskom vinu kao krajnjem rezultatu kojeg vinarija Trs želi ponuditi svakom zaljubljeniku u dobro vino i hrvatski proizvod.

PRIČA O ZADRUGARSTVU OD 1872.

Podrum u Čairi

Prvi spomen područja današnje ulice Josipa Jurja Strossmayera javlja se u vrijeme Osmanlija kada se kraj nazivao Čaira. Pojam dolazi od turske riječi čaira što znači livada. Time je vidljivo da je tada na području Čaire bila livada, a u Popisu ulica iz 1834. još ne postoji ulica. Iz iste godine u Luknarskim knjigama za Šimićevu ulicu (današnja Radićeva) navodi se nekoliko obitelji na počeku Čaire, tada još dijelom Šimićeve ulice.

Uzgoj vinove loze na iločkom području seže iz vremena 3. stoljeća i rimskog cara Proba, no tek dolaskom talijanske plemićke obitelji Odescalchi modernizira se sadnja i uzgoj vinove loze i proizvodnje vina. U drugoj polovici 19. stoljeća mnoga iločka vina osvajala su  nagrade na vinskim sajmovima diljem Europe. Sve više je rasla potreba za udruživanjem domaćih vinogradara i vinara zbog konkurencije i boljeg plasmana iločkog vina na europska tržišta. Prvo takvo udruženje nastalo je 30. siječnja 1872. pod imenom Prvo sriemsko vinarsko dioničarsko družtvo kada ga je potvrdila Kraljevska hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada – Odjel za unutarnje poslove. Članovi utemeljitelji bili su Ivan Tirol, Mija Ferenčević, Marijan Karlović, Mita Kirijanović, Ignatz Wortman, Josip Kindl, Julius Mozer i Marko Meštrović dok je predsjednik Društva postao Paja Arsenić. U Pravilima društva tiskanima 1882. navodi se da je cilj Društva „usavršavanje srijemskog vina po najnovijem sustavu i prodaja istoga što probitačnije, a ono će se prodavati pod imenom Sriemsko vino“. Skrb oko skladištenja i prodaje vina nagnala je zadrugare da podignu zgradu sa zadružnim podrumom u Čairi. Nema sačuvanih podataka o godini izgradnje zadružnog podruma, no zna se da je bio vrlo dubok i kapaciteta bačvi od 20 vagona, a prostor iznad podruma imao je površinu 834 m². Poznato je da je 60-ih godina 20. stoljeća podrum s ugrađenim cisternama imao kapacitet oko 44 vagona vina. Prvo sriemsko vinarsko dioničarsko družtvo imalo je dobar plasman svojih vina na domaćem tržištu te Dunavom na europsko tržište sve do pojave bolesti filoksere 80-ih godina 19. stoljeća kada dolazi do propadanja vinograda. U tom periodu Društvo zbog nekoliko čimbenika sve lošije posluje, a 90-ih godina prestaje s radom.

Zgrada Vinare

Nakon što je Društvo propalo, podrum je prestao s radom. Dolaskom u Ilok s područja današnje Češke, Stjepan Bernheim osniva tvornicu opeke na lokaciji gdje je bio zadružni podrum. Ne zna se točno kad je počela s radom, no opeka je nosila oznaku S.B. Na zapadnom dijelu zemljišta Bernheim je 1906. osnovao modernu tvornicu na parni pogon sa suvremenim strojevima za izradu opeke i crijep s kružnom peći „Ring“.

Ciglana Bernheim

Tvornica je prestala je s radom 1921. tako da je zbog gubitaka Bernheim bio primoran rasprodati imovinu tvornice. Bila je to posljednja ciglana u gornjem gradu. Ubrzo su srušene tvorničke zgrade, a zapadni dio zemljišta razdijeljen je na manje parcele gdje su ljudi sljedećih godina gradili kuće.

Ubrzo nakon prestanka rada tvornice opeke nekoliko je obrtnika iz Iloka i okolnih mjesta kupilo strojeve za proizvodnju vunene robe s namjerom osnovati tvornicu. Za njezino financiranje zainteresirala se Sreska banka Ruma, filijala Ilok u čemu je veliku ulogu imao Rudolf Horvatović, mjernik, član uprave banke i kasniji direktor tvornice. Osnovana je 1922. Tvornica vunene robe d.d. u Iloku s temeljnim dioničkim kapitalom od 5 000 000 dinara te je kupljena zgrada bivšeg Prvog sriemskog vinarskog dioničarskog društva, tzv. Vinara od Stjepana Bernheima, vlasnika tvornice opeka. U prizemnoj zgradi, koja je masivno zidana od tvrdog materijala, učinjene su unutrašnje preinake i nadogradnje, a zatim su se dovezeni strojevi počeli montirati. Formirane su prostorije za čijanje vune, predionica, tkaonica, praonica te strojarnica. Prema podacima iz 1923. zapošljavala je 24 radnika na poslovima češljanja, miješanja i predenja vune, tkanja, pranja, bojanja, dovršenja i slaganja robe te u strojarnici. Do problema u poslovanju došlo je 1924. s obzirom na lošu organizaciju te tehniku koja nije mogla konkurirati tržištu. Osim toga, kreditiranje od strane banke došlo je u pitanje tako da je 1925. Tvornica vunene robe stavljena u likvidaciju. Na dražbi je prodavana gotova roba, sirovine za proizvodnju te strojevi. Od procijenjene vrijednosti od 2 000 000 dinara, tvornica je prodana za 265 000 dinara, a zgradu je kupila Općina Ilok. Iz poslovnih izvještaja Hrvatske vinarsko-vinogradarske zadruge u Iloku iz 1943. može se doznati veličina podruma u Čairi. Naime, navedena zadruga planirala je otkupiti od Općine Ilok podrum bivše zadruge zapremine oko 5 000 hl i koji je bio u mogućnosti dodatno se proširivati, no kraj Drugog svjetskog rata i promjena političke situacije zaustavili su daljnje planove vezane uz podrum u Čairi.

Fotografija iz 1943. – lijevo je zgrada bivše Bernheimove ciglane, u sredini zgrada bivše zadruge s podrumom

 Literatura i fotografije korištene iz stalnog postava i fundusa Muzeja grada Iloka

Marko Kevo

Muzej grada Iloka

O nama

Scroll to Top